Pouzdani izvori informacija – kako pronaći verodostojne podatke?
U eri interneta i kontinuiranog razvoja novih tehnologija upravljanje informacijama i pristup njima izuzetno su jednostavni. Nažalost, ovakva situacija, osim očiglednih prednosti, ima i svoje nedostatke. Kvalitet i verodostojnost informacija koje se objavljuju na internetu često ostavljaju mnogo prostora za sumnju, pa je provera tačnosti podataka veoma važna. Kako to učiniti? Šta su pouzdani izvori informacija i gde ih pronaći?
Kakva je pouzdana informacija?
Pouzdanom informacijom nazivamo tačnu informaciju koja potiče iz verodostojnih izvora, pri čemu svi njeni elementi odgovaraju stvarnosti.
Prilikom procene pouzdanosti informacija treba obratiti pažnju na niz pitanja. Među najvažnijima su:
- aktuelnost – pronađeni podaci treba da imaju naznačen datum objavljivanja; sadržaj na internet stranici takođe mora odgovarati trenutnom nivou znanja o određenoj temi i redovno se ažurirati;
- autoritet – iznad ili ispod verodostojnih tekstova obično stoje ime i prezime autora; osim toga, autor bi trebalo da poseduje odgovarajuće, formalno potvrđene kvalifikacije za iznošenje mišljenja o datoj temi;
- tačnost – sadržaj predstavljen u članku mora biti precizan i detaljan, a važno je i da odgovara nivou znanja autora;
- dostupnost – pronađene informacije treba da budu objavljene na način koji omogućava njihovo korišćenje kad god se za tim ukaže potreba;
- potpunost – pouzdani članci sadrže dovoljno podataka za sticanje celovitog i iscrpnog znanja o određenoj temi;
- ispravnost – pouzdane informacije uglavnom su pravilno napisane ne samo u stručnom smislu, već i sa stanovišta jezika, stila, pravopisa i interpunkcije;
- relevantnost – prikupljeni sadržaj treba da ima stvarni značaj za svoje čitaoce.
Ključnu ulogu u proceni istinitosti informacija ima i pouzdanost prenosa. Ona podrazumeva da konkretni podaci sadrže elemente koji potvrđuju njihovu istinitost i autentičnost.
Kako pronaći pouzdane izvore informacija?
Potvrđivanje verodostojnosti dobijenih informacija složen je proces. U okviru tog procesa treba postaviti sebi nekoliko praktičnih pitanja. Evo kojih:
- Da li je naveden izvor informacije? Članci sa pouzdanim podacima obično sadrže bibliografiju.
- Kada je informacija objavljena? Pouzdan izvor ima naznačen datum objavljivanja i, po potrebi, datum poslednjeg ažuriranja.
- Ko je autor publikacije ili vlasnik sajta? Vredi otvoriti stranicu „O nama“ – tamo se često mogu pronaći podaci o autorima i instituciji koja vodi sajt.
- Da li se informacija može proveriti u drugim izvorima? Dobijene podatke treba uporediti sa relevantnim informacijama iz izvora koji se opšte smatraju pouzdanim, poput enciklopedija i rečnika.
- Da li drugi autori rado citiraju tu informaciju? Ako je tako, s velikom verovatnoćom može se pretpostaviti da je informacija verodostojna i korisna.
- Koji je nastavak domena? Korisna može biti i procena nastavka domena: .gov (državna institucija), .edu (obrazovna ustanova), .org (nevladina organizacija), .com (komercijalni subjekt), .rs (lokalni sajtovi).
Prilikom provere informacija treba obratiti pažnju i na objektivnost teksta. Pouzdani članci obično predstavljaju različita stanovišta o datoj situaciji. Njihov sadržaj napisan je mirnim tonom, bez izražene emocionalne obojenosti. U takvim publikacijama činjenice su jasno odvojene od mišljenja, a naslovi odgovaraju sadržaju pasusa koji slede.
Naučne baze podataka kao pouzdani izvori informacija
Kada tražite pouzdane informacije o određenoj temi, vredi koristiti naučne baze podataka. One pružaju pristup različitim publikacijama, člancima i materijalima sa konferencija.
Među najpoznatijim međunarodnim bazama podataka izdvajaju se:
- PubMed – baza na engleskom jeziku sa člancima iz oblasti medicine i biologije; vodi je National Center for Biotechnology Information;
- Web of Science (WoS) – platforma sa bibliografskim podacima, apstraktima i informacijama o citiranosti naučnih publikacija;
- ScienceDirect – baza koja besplatno pruža apstrakte dokumenata, dok se puni tekstovi članaka dobijaju uz pretplatu;
- Scopus – interdisciplinarna baza apstrakata i citata iz recenziranih izvora koju razvija izdavačka kuća Elsevier;
- JSTOR – međunarodna digitalna baza akademskih sadržaja iz oblasti humanističkih i društvenih nauka, obrazovanja, istorije i drugih disciplina;
- DOAJ – direktorijum časopisa sa otvorenim pristupom iz različitih naučnih oblasti;
- Google Scholar – pretraživač naučne literature koji omogućava pronalaženje članaka, knjiga, izveštaja i disertacija, kao i proveru broja citata;
- Eurostat – zvanična statistička baza Evropske unije sa podacima o stanovništvu, ekonomiji, društvu i drugim oblastima;
- OECD – izvor statistika, analiza i istraživanja o ekonomskim i društvenim pitanjima;
- WHO – pouzdan izvor informacija, smernica i statističkih podataka iz oblasti javnog zdravlja.
Drugi pouzdani izvori informacija
Pouzdanih internet stranica, uprkos uvreženom mišljenju, ima veoma mnogo. Među njih se mogu ubrojati:
- zvanični državni portali – objavljuju informacije o zakonima, javnim uslugama, institucijama i pravima građana;
- nacionalna biblioteka i digitalne biblioteke – omogućavaju pristup knjigama, časopisima, arhivskoj građi i istorijskim dokumentima;
- zvanični sajtovi univerziteta i istraživačkih institucija – pružaju informacije o istraživanjima, publikacijama i akademskim projektima;
- međunarodne nevladine organizacije – objavljuju izveštaje i analize o ljudskim pravima, zdravstvu, obrazovanju i drugim važnim temama;
- Wikipedia – može biti korisna početna tačka za istraživanje, naročito zahvaljujući fusnotama i bibliografiji. Ipak, uvek treba proveriti izvore navedene na kraju članaka, jer se sama Wikipedia ne smatra naučnim izvorom;
- Monitly – alat koji je napravio Content Writer i koji omogućava pristup aktuelnim grafikonima o različitim aspektima društvenog i ekonomskog života. Podaci potiču iz zvaničnih izvora, poput nacionalnih i međunarodnih statističkih institucija.
Procena pouzdanosti izvora i posao copywritera
Korišćenje pouzdanih izvora informacija veoma je važno za autore različitih tekstova, ne samo naučnih. To se odnosi i na copywritere koji rade za određene kompanije ili organizacije.
Copywriter se u svom radu ipak retko oslanja isključivo na proverene naučne izvore. Mnogo češće koristi javno dostupne sadržaje pronađene na internetu, zbog čega je tokom istraživanja potrebna posebna pažnja. Nije svaka informacija sa prve stranice rezultata pretrage verodostojna – podatke treba upoređivati iz više nezavisnih izvora, uz obraćanje pažnje na njihovu aktuelnost, korisnost i poreklo.
Rezime
- Pouzdanost informacija zavisi od njihove aktuelnosti, tačnosti, potpunosti, ispravnosti i relevantnosti. Važan je i kompetentan autor sadržaja.
- Prilikom provere informacije treba ispitati njenog autora, izvor, broj citata, ciljnu publiku i svrhu prenošenja konkretnih podataka.
- Među pouzdane izvore informacija spadaju naučne baze podataka.
- Verodostojne informacije često se objavljuju i na sajtovima državnih institucija, obrazovnih ustanova i nevladinih organizacija.
Оставите одговор